Zapošljavanje

Svakako da ključnu ulogu i smanjenju nezaposlenosti ima država. Ali kako? Sigurno ne u besomučnim davanjima subvencija za zapošljavanje po radnom mestu i to skoro isključivo stranim privrednim kompanijama. Sigurno ne statističkim manipulacijama gde se Ugovor o delu ili Privremeni i povremeni poslovi sada smatraju zaposlenjem. A svakako ne katostrofalnim brojem odlazaka iz zemlje na rad u inostranstvo.

Posao države je da prvenstveno fiskalnim merama stvori privrednu klimu i okruženje za privredni rast koji će automatski dovesti do otvaranja novih radnih mesta i povećanja zaposlenosti. Govorili smo već u više navrata o planu za sukcesivno smanjenje poreza i doprinosa na rad. Potrebno je odmah uvesti i grejs period na sve namete od godinu dana za osnivače koji prvi put pokreću posao, ukinuti paušalna oporezivanja i preći na oporezivanje u prihvatljivim procentima samo zarađenog. Znatno manji i predvidivi u dužem periodu iznosi za državna davanja na rad i ukidanje svih parafiskalih nameta dovode do povećanog prihoda i za državu samim tim što znatno veći broj plaća dažbine. Svakome je u interesu da plati prihvatljive iznose za namete na rad i „mirno spava“, samo da ti iznosi ne ugrožavaju egzisteniciju porodice. Država konačno mora da ispoštuje osnovno pravilo u poslovanju da se mnogo više dobija ako vam mnogo njih uplati mali iznos, nego obrnuto kako je sada. Država ne sme da bude prvi i najveći poslodavac u zemlji. Posao države je da dugoročno donosi planove razvoja i da u skladu sa tim usmerava obrazovanje i školovanje potrebne kvalifikacione strukture.

Međutim, država mora da ima aktivnu ulogu u zapošljavanju rizičnih grupa stanovništva.