24 godine posle – još uvek se šuti i ćuti

Posledice rata na prostoru bivše SFRJ i danas se osećaju. Da bi društvo krenulo napred mora doći do istinskog pomirenja.

Istinsko pomirenje mora početi prestankom negiranja zločina i veličanja zločinaca u nacionalne heroje.

Ubijanje dece, žena, staraca, civila, etničko čišćenje i proterivanje nije herojski, već zločinački poduhvat i kao takav mora biti osuđen, kako u zemlji koja je na takav zločin žmurila, tako i u okruženju i međunarodnoj zajednici.

Ako istinski želimo mir to je put.

‘95. je iz Hrvatske proterano više od 200.000 civila srpske nacionalnosti, a njihova imovina većinom spaljena. Policija i vojska su u akciji koju su nazvali “Oluja”, a koja se odigrala u periodu od 04. do 08. avgusta 1995. godine, ubile gotovo 2000 ljudi. Haški tribunal je utvrdio da je to bio zločinački poduhvat, ali učiniocima se nije sudilo i oni do danas nisu kažnjeni. Progon Hrvata iz Krajine 1991. godine nije i ne može biti opravdanje da se na zločin odgovara zločinom.

Odnos prema zločincima sa kojima i danas žive zemlje nekadašnje SFRJ čini ih pogodnim za stvaranje ratnohuškačke atmosfere na kojoj vlasti grade svoju popularnost.. Negiranje zločina može nesmotreno dovesti do njegovog ponavljanja i posrednog opravdavanja nekog novog zločina.

Očistimo svako svoje dvorište da nam buduće generacije prodišu!